POVIJEST

DJEČJI VRTIĆ U BRIBIRU U PERIODU OD 1955 -2007. GODINE

Autor teksta: Dajana Jerčinović

 1.     UVOD

Suvremeno društvo sve više shvaća značenje organiziranog predškolskog odgoja i obrazovanja. Posebno je značajna činjenica da za sve veći broj zaposlenih roditelja vrtići predstavljaju spasonosno rješenje koje im omogućava adekvatno zbrinjavanje djeteta. Svi zaposleni roditelji koji su se susreli sa problemom čuvanja  svog potomka cijene  tu mogućnost jer znaju da će se u vrtiću o njihovom djeteu voditi stručna briga i da će tu dobiti adekvatnu naobrazbu. Predškolski odgoj namjenjen je prvenstveno djeci čija oba roditelja rade i zbog njih su programi 10 satnog boravka u vrtiću i osnovani.

Briga za dijete nije samo važna zbog pukog zbrinjavanja djeteta. Ona je mnogoslojna i mnogoznačana. U ranom djetinjstvu počinje sa  fizičkom razinom koja obuhvaća njegu, prehranu i tjelesnu skrb; nastavlja se na socijalnu razinu važnu zbog uključivanja i funkcioniranja dijeteta u zajednici ljudi i prirode. Slijedi ne manje važna, emocionalna razina jer predpostavlja osnovne ljudske potrebe za prihvaćanjem, pripadnošću, ljubavi i prijateljstvom. Spoznajna razina  uvjetuje prožimanje ove prve tri, osnovne. Ona je nadogradnja, rezultat jačanja intelekta i prirodne radoznalosti djeteta. Često je zanemarena u najranijoj  dobi kada je mozak najprijemčiviji za spoznaju,i  kada može paralelno svladavati mnoge zadatke. Nije bez razloga rečenica : dijete upija znaje poput spužve.

Duhovna razina je posljednja i njeni začeci se počinju  razvijati u predškolskoj dobi. Saznanje o svijetu, višem poretku i značenju, motivira djecu da i umom i srcem vide svijet oko sebe, da ga ravnomjerno percipiraju, da osjećaju i razumiju te osjećaje. Ona je i najvažnija za razvoj društva u cjelini jer predpostavlja empatiju i odgoj za nenasilje- tako potreban u današnjem svijetu.

Se djecom mogu dobro raditi samo osobe koje su u sebi sublimirale sve ove spoznaje, osobe koje tu djecu osjećaju i kojima je do njih stalo.

O takvim osobama biti će riječ u povijesnom pregledu jer mislim da one zaslužuju svoje mjesto u sjećanju Bribiraca i da su , onako samozatajne, prečesto zaboravljane i prešućivane .

Osobama kojima povjeravate nešto vama najdraže na svijetu- vaše dijete , društvo mora odati priznanje za njihov rad. One su utrle put za mene kao mladu odgojiteljicu pa sam se i ja , po uzoru na njih, trudila ostaviti traga za one koje su došle iza mene.

Ako smo u svom radnom vijeku bile svijetla točka u duši djece naša misija je u potpunosti ostvarena .

 2. POVIJESNI PREGLED

Turbulentno vrijeme nakon drugog svijetskog rata nije bilo pogodno za sustavnije bavljenje organizacijom predškolskog odgoja. Mnoštvo ratne siročadi zahtjevalo je hitno zbrinjavanje, školski sustav je bio u potpunosti razoren i trebalo ga je brzo obnoviti i staviti u funkciju. Tek poneki veći centri imali su svoja dječja zabavišta i tako organiziranije  radili na zbrinjavanju i odgoju ondašnjih mališana. Već 1948. godine donjete su prve odluke na nivou ondašnje NR Hrvatske o predškolskom odgoju, a tek 1956 godine termin ” vrtić” ulazi u službenu upotrebu i od tada se mreža predškolskih ustanova značajnije širi. One se osnivaju kao samostalne ustanove, pri školama ali i u krugu tvornica i poduzeća kao pomoć zaposlenim roditeljima.Vrtići  najčešće dobivaju imena  po narodnim herojima  kraja i ideološki su indoktrinirani razvijajući kod djece od najmlađih dana tzv .” socijalističku” svijest. Sedamdesetih godina 20. stoljeća pristupa se temeljitoj preobrazbi sustava predškolskog odgoja. Donijeta je prva službena programska osnova prema kojoj se formiraju mlađe, srednje i starije skupine, a izrađeni su i “novi” programski sadržaji, poput poznavanja prirode i društva, razvoja govora, matematičkog mišljenja, kreativnosti itd.. Iako jača svijest o značenju i potrebi sustavnog organiziranja najmlađih, u samoj javnosti i kroz medije o vrtićima se vrlo malo govori .Takva situacija nije nepoznata, jer se vrtići najčešće spominju, onako usputno, u kontekstu osnovnoškolskog obrazovanja. Dijelom su za to odgovorni sami odgojitelji jer su toliko smozatajni da ne uviđaju potrebu da značajnije istaknu ili opišu svoj rad. Najviše krivice  snosi samo društvo kod kojeg je nedovoljnorazvijena svijest o važnosti sustavnog bavljenja djecom u najranijoj dobi. Odgoj je povjeren  najčešće ženskom dijelu populacije  svrstava se u usputne i samorazumljive poslove. Osamdeseteh godina predškolske ustanove u većim gradskim sredinama udružuju se u jednu radnu organizaciju pod nazivom “Zajednica udruženog rada za predškolski odgoj, obrazovanje i društvenu brigu o djeci predškolskog uzrasta”. Veći su vrtići ustrojeni kao OOUR-i (osnovne organizacije udruženog rada), dok su im manji pridruženi kao područne ustanove. Polako ali sustavno sve više se  shvaća važnost ranog odgoja. Programski sadržaji se mijenjaju, vrtići se sve više uključuju u društvene sredine i društveni rad. Na nivou države propisuju se ciljevi, zadaće, sadržaji i vještine koje dijete treba usvojiti sukladno određenoj dobi. Značajno je da se 1983. godine donose  jedinstveni pedagoški standardi za predškolske ustanove koji su vrijedili sve do lipnja 2008. godine. Proglašenjem neovisne hrvatske države predškolske ustanove napuštaju prijašnju organizairanost kroz OOUR-e i postaju javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu.Ubrzano se i ponekad nekritički napuštaju stare ideološke smjernice, mijenjaju imena vrtića i  uvode se parareligijski sadržaji vezani uz rimokatoličke blagdane, naglašava se privrženost tradicijskim vrijednostima, te iskazuju novi oblici njegovanja domoljubnih osjećaja. Već 1991. donosi se Zakon o društvenoj brizi o djeci predškolske dobi a 1997. godine donosi se novi Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi. Mijenjaju se i osnivači koji mogu osnivati dječje vrtiće: uz Republiku Hrvatsku tu su i jedinice lokalne uprave i samouprave, vjerske ustanove , domaće pravne i fizičke osobe.Uvode se i razne programske koncepcije ;uz humanističko – razvojnu koncepciju  primjenjuje se Agazzi model, Montessori, Waldorf. Shvaća se važnost cjeloživotnog učenja svih koji se bave djecom i koji su na razne načine uključeni u njihov život. Početkom novog milenija uviđa se potreba izrade jedinstvenog  Nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjošlolsko obrazovanje.Tijekom 2007. godine tome se sustavno pristupa i  predškolski odgoj je time ,konačno, dobio svoju  potvrdu prve stepenice u učenju i obrazovanju čovjeka. Najnovija istraživanja govore o neprocjenjivoj važnosti  tog , zacijelo, jednog od najvažnijh perioda života pa je i UNICEF organizirao projekt pod geslom ” prve tri su najvažnije”. Rane godine čovjekova razvoja formiraju djetetovu predodžbu o sebi, očekivanja od okoline, oblike podrške za njegova nastojanja. To je i vrijeme ubrzanog sticanja fizičkih i kognitivnih sposobnosti jer je u najranijem djetinjstvu sposobnost akumuliranja znaja i vještina toliko ubrzana da niti jedan kasniji period čovjekova života nije u mogućnosti povratiti  tu brzinu i te mogućnosti učenja. Konstantno ulaganje u znaje djeteta te dobi i podrška koju pružamo njegovu razvoju doslovno znači ”izgradnju ”sigurnog i samosvjesnog čovjeka budućnosti.

 3. PREDŠKOLSKI ODGOJ U BRIBIRU U PERIODU OD 1954. – 2007. GODINE

Organizirani predškolski odgoj počeo je u Bribiru davne 1954. godine .Podatak o tome nalazimo u Monografiji općine Crikvenica (  izdavački zavod ” Ognjen Prica” 1972.god.) gdje u poglavlju Prosvjeta i obrazovanje piše samo jedna jedina rečenica ” Vrtić u Bribiru otvoren je 1954. godine”. U istom poglavlju nalazim rečenicu ” vrtić u Crikvenici otvoren je 1946 g.”  I ” vrtić u Novom Vinodolskom otvoren je 1956.g”.Ti podaci govore  ne govore nam ništa o cijelom  jednom dječjem svijetu, o dječjoj igri, naobrazbi i životu u tim prostorima. Iz sačuvanih fotofrafije vidljivo je da su ondašnja djeca imala dosta vanjskih aktivnosti, da su se družila na priredbama, da su sudjelovala u manifestacijama i okupljanjima kroz tzv. ” cvjetna korza”, sletove i dr. Sve su to, uz ondašnje  društveno -političke organizacije, organizirali i pedagoški radnici onoga vremena. 

Te osobe su u prošlosti imale razvijene  spoznaje o važnosti okupljanja djece i sustavnog ranog odgoja i obrazovanja. Svojim trudom i marom zadužile su cijele genracije ondašnje djece i roditelja i zaslužile mjesto u kolektivnom sjećanju stanovništva.One  su cijeli svoj život posvetili dječjoj dobrobiti i nisu žalile truda da pokrenu i zadrže kontinuitet predškole u Vinodolu , posebno u Bribiru kao predvodniku ovih nastojanja.

Jedna od njih je bila Marija Dražić- Divjakinja , među djecom poznata kao ”drugarica” Mica – draga točka našeg djetinjstva i svih nas koji smo imali priliku družiti se sa njom.

Marija Dražić( kasnije Divjakinja)

Rođena je 11.02.1933. u obitelji Ivana i Katarine Dražić kao najstrarija među petero djece. Već kao mlada djevojka opredijelila se je za rad sa najlađima zaposlivši se u Dječjem odmaralištu ” Primorka ” u Crikvenici. Prema sjećanju njenog brata, Tomislava Dražića, to je moglo biti već krajem četrdesetih godina  i početkom 50-tih godina 20. st. Morala je, najvjerojatnije, proći i određene tečajeve obuke za rad sa najmalđima no o tome nemamo nekog pismenog traga, osim sjećanja njenih bližnjih.

Prvi pisani trag o postojanju vrtića i djelovanju Marije Dražić (kasnije Divjakinja) imamo u dopisu Dječjeg vrtića ” Dragica Jurčić” iz Bribir  u kojem se citira izvod iz zapisnika drušva ” Naša djeca”od 23.02.1960. Tu je naveden j i  datum osnutka i radno vrijeme vrtića .Tako stoji da je :” dječji vrtić u našem mjestu osnovan 7.02.1954. godine na inicijativu roditelja predškolske djece,koji su zaposleni sa poljskim i šumskim radovima i šalju djecu u vrtić poslije podne jer im je to vrijeme najpogodnije.” Predlaže se , također, da radno vrijeme vrtića bude od 12-17 sat iako ” to radno vrijeme po pravilima prosvjete i zdravstva nije baš povoljno, ali većina roditelja se slaže sa dosadašnjim radnim vremenom, to jest da vrtić radi od 12-17 sati, prema volji odgojiteljice i dalje”. Navedeni izvod potpisale su upraviteljica vrtića Mica Divjakinja i predsjednica društva Anica Stipeč.

 PRILOG1

Prilog 1.  Dokument Dječjeg vrtića ” Dragica Jurčić” iz 1960. godine.

U sjećanju ondašnje djece postoji trajan zapis o djelovanju ,kako su je onda zvali, drugarice Mice i to od samog osnutka vrtića. Brojne generacije i  fotografije svjedoče o tome. Vrtić je djelovao na nekoliko lokacija: u Dragaljinu na imanju koje se je ostalo u pamćenju naroda pod imenom Brozovićevo ( bivša upravna zgrada ” Viševice”), u predjelu Štala poznatijem kao Lišine ( danas dom obitelji Frane Krajačića) i na lokaciji Frančiškovićeva kuća na trgu Vrba danas poznatoj kao stara knjižnica.

Ta stalna promjena lokacija svjedoči o nemogućnosti fizičkog povezivanja sa  Osnovnom školom dr. Josipa Pančića vjerojatno zbog velikog broja djece koje je škola okupljala u svojim prostorima ali i zbog različitog ustroja ondašnje predškolske djelatnosti koja se nije povezivala sa školom. Slijedeći trag fotografija vidljivo je da je i vrtić pohađalo mnogo polaznika, znatno više nego što bi to u današnje vrijeme pedagoškim standardom bilo dopušteno. PRILOG2

Prilog 2. Fotografija generacije iz 1955 g. sa 54 polaznika ondašnjeg vrtića!!!

Kad promotrimo taj silan broj djece na jednu odgojiteljicu ne možemo se nego diviti velikom entuzijazmu i samoprijegoru kojeg je Marija Dražić ulagala u sve generacije koje su prošle kroz predškolski odgoj toga vremena. Mnogi ondašnji polaznici prepoznat će se na jednoj od fotografija koje donosim kronološkim redom i one predstavljaju dragocjeni dokument sačuvan isljučivo brigom dugogodišnje tajnice osnovne škole Marije Tonković. Danas se sve fotografije nalaze u arhivi Dječjeg vrtića ” Cvrčak i mrav”.

PRILOG3 

Prilog 3. Fotografija djece iz početka šezdesetih godina.

U prvoj polovini šezdesetih vrtić prestaje sa radom. U knjizi ” 200 godina škole u Bribiru” (Tipograf, Rijeka 1987.g., str.136 )  za šk.god.1962/63 navodi se da je ”u programima škole suradnja s vrtićem, koji nosi ime ” Dragica Jurčić” iako osoba ( misli se pravna op.aut.) tog imena nema organizacione veze sa školom. U vrtiću radi Marija Dražić.” Škola koristi i prostore vrtića jer je u prosincu 1962. krov školske zgrade odnijela snažna bura. Tu prestaje pisani trag o radu vrtića pa dalje slijedimo Spomenicu škole u kojoj za šk.g. 1967/68. stoji da se  nakon 3 godine ponovo otvara predškolsko odjeljenje ali ovaj puta u sklopu škole kao njezin školski odjel. Te tri godine su jedini prekid u 55 godišnjem djelovanju vrtića u Bribiru.

Marija Divjakinja odlukom ondašnjih republičkih vlasti prestaje sa radom u bribirskom vrtiću. Prema svjedočanstvu njenog brata to je dosta teško primila a razlog takvoj odluci je njena neadekvatna školska sprema i želja vlasti da predškolski odgoj podigne na veću stručnu razinu. Moralo je biti jako bolno prekinuti rad sa djecom nakon punih deset godina jednostavno zbog nečije administrativne odluke. Novo vrijeme traži nova lica a u tom vremenu za nju,nažalost, više nije bilo mjesta. Sa svojim suprugom Slavkom i sinom Nenadom odlazi u Rijeku gdje je privatno čuvala djecu i tamo dočekuje mirovinu. Marija Divjakinja umire u ožujku 2002. godine i pokopana je na riječkom groblju Drenova.

Barica Majhen

Za šk.god. 1967/68 navodi se , osim već poznatog podatka o osnutku predškolskog odjeljenja, i ime prve odgajateljice sa završenom odgajateljskom školom u Zagrebu. To je Barica Majhen, rođena 1949. godine u Senkovcima , Podravska Slatina. Njena ondašnja direktorica Boja Butorac u svom zapisu navodi da je  ” vrlo vrijedna u radu a s djecom je toliko razvila suradnju da nije bilo problema dolaska u vrtić. Vrtić se uključuje u kulturno-umjetničke programe i uvijek je posebno pozdravljen”. Barica Majhen je u vrtiću radila smo jednu školsku godinu. Iz tog vremena ostalo je samo nekoliko fotografija na kojim se ne vidi lice odgojiteljice, već samo djeca te generacije.

PRILOG4

Prilog 4. Odgojiteljica Barica Majhen sa djecom 1968. godine

Ljubica Radulović (kasnije Vukelić)

Već slijedeće 1968/69. školske godine u vrtić dolazi odgojiteljica Ljubica Radulović (kasnije Vukelić). Rođena je 11.10.1947. u Drežnici kao treće od četvero djece u obitelji Ružice i Dušana Radulović. Odgajateljsku školu završila je u Rijeci  i prvo radno mjesto joj je u bribirskoj školi.

Sa malim Bribircima provodi punih 16 godina. Ljubica Vukelić odgojila je brojne generacije, bila je aktivna u svim događanjima u mjestu. Kod nje su pedagošku praksu obavljale mnoge studetice, uključujući i autoricu ovog teksta, i svima nama je bila uzorna mentorica od koje smo puno naučile. U Bribiru je zasnovala porodicu ( suprug Simo Vukelić) i dobila dvije krasne djevojčice Evu i Ružicu.. Kolegica Ljubica pripadala je ” staroj ” školi odgojiteljica. Gotovo sav pedagoški rad je bio je propisan od strane ondašnjih pedagoških vlasti : i broj dnevnih aktivnosti prema uzrasnoj dobi tzv.” zanimanja”, organizacija rada kao i obavezni sadržaji pretežno ideološki usmjereni. Ljubica je savjesno i sa mnogo mara obavljala svoju pedagošku praksu jer se od odgojitelja očekivalo da izrađuje didaktiku za dnevna zanimanja ali i da bude aktivan u društveno-političkom životu zajednice. Sudjelovala je u radu brojnih društveno političkih organizacija a posebno se je isticala u radu društva ” Naša djeca”. Brojni mještani Bribira bili su vezani za nju prijateljskim vezama. One se nisu prekinule ni u svibnju 1985. kada  odlazi raditi u Dječji vrtić ” Radost” Crikvenica kojem je bribirsko odjeljenje organizaciono pripalo 1. 04.1984. Tih godina riješila je i svoje stambeno pitanje preseljenjem u Crikvenicu. U crikveničkom vrtiću  provodi ostatak svog radnog i životnog vijeka. Ljubica Vukelić umire,uslijed duge i teške bolesti, 15.07. 2007. i pokopana je u svom drežničkom kraju.

 PRILOG5

Prilog 5. Fotografija generacije šk.g. 1968/69

PRILOG6

  Prilog 6. Skupna fotografija generacije 1980/81.

Dajana Pađen (kasnije Jerčinović)

Nakon odlaska Ljubice Vukelić u Crikvenicu zaposlila sam se kao mlada odgojiteljica u Bribiru. Nakon trogodišnjeg čekanja i raznih zamjena od Triblja do Novog Vinodolskog to je bilo moje prvo radno mjesto na neodređeno vrijeme. Rođena sam u Bribiru 23.06.1960. kao prvo od dvoje djece u obitelji Ivane i Dragana Pađen. Osnovnu školu završila sam u Bribiru, gimnaziju u Crikvenici a Pedagošku akademiju u Rijeci. U Bribiru sam odgojila brojne generacije, punih 25 godina, sazrijevajući i kao osoba i kao odgojiteljica. Udala sam se ( suprug Ivica Jerčinović) i rodila troje djece: Jelenu, Ivana i Josipu- Paulu. U periodima mog porodnog dopusta zamjenjivale su me na dulje vrijeme kolegice Jasminka Ropac, Ružica Šepac i Željka Ugrin.

Od tada pa sve do danas ostajem jako aktivna u društvenom životu svoga kraja.. Radila sam i na povezivanju sa društvenim organizacijama kao što su npr. DVD

” Bribir” i Narodna knjižnica i čitaonica ” Bribir” učlanjujući u njih djecu i potičući ih na ljubav za okolinu i pisanu riječ. U redovne programe unjela sam elemente programske koncepcije Korak po korak, tradicijske i etno sadržaje.Djeca su mi to vratila svojom privrženošću i poštovanjem. I sada mi je najdraži trenutak kad susretnem svoje bivše polaznike ili njihove roditelje i kroz smijeh se prisjećamo svih onih zgoda koje su nam uveseljavale svakodnevnicu. Dvadeset godina bila sam sama sa djecom u jednoj prostoriji u sklopu zgrade osnovne škole. Iako sam uvijek imala pomoć i podršku obrazovnog i tehničkog osoblja škole, bribirski vrtić je ipak organizaciono pripadao vrtiću u Crikvenici i bio je njegovo područno odjeljenje pa sam za sve njih bila vezana za sve svoje važnije potrebe. Tek 2003. godine zapošljava se Lidija Drakulić ko spremačica na pola radnog vremena i pomaže mi u svakodnevnoj njezi i brizi za djecu. I ona je davala najviše od sebe na svom poslu nerijetko dobrovoljno radeći i puno radno vrijeme. Cijelo to vrijeme a posebno zadnjih desetak godina roditelji su iskazivali potrebu za cjelodnevim boravkom djece u skupini. Poludnevna, 5,5 satna skupina, koja je bila ustrojena još davne 1954 godine, već odavno nije zadovoljavala ni  njihove ni potrebe modernog društva.

Slušajući težnje roditelja, Općinsko vijeće Općine Vinodolske donosi 6.10.2006. godine odluku o osnivanju predškolske ustanove .

Matični objekt te novoformirane ustanove bioje, prema toj odluci, u Triblju a podružnica u Bribiru. Dječji vrtić ” Cvrčak i mrav” otvorio je 1.06.2007. godine svoja vrata i djeci i zaposlenicima a bribirski vrtić mu se je formalno prikjučio sa svojim osobljem mjesec dana kasnije,  1.07.2007.

Tim činom počinje i suvremena povijest dječjeg vrtića u Bribiru. 

PRILOG7

Prilog 7. Generacija iz 1985/86.

PRILOG8 

Prilog 8.  2006/07.- posljednja generacija ” starog” poludnevnog  vrtića

 

 4.     SAŽETAK

 Po završetku drugog svjetskog rata relativno rano se pristupilo prvim nastojanjima ka okupljanju najmalđih u organizirani predškolski odgoj.i u formiranje tzv. dječjih zabavišta u NR Hrvatskoj Sredinom 50-tih godina 20. stoljeća uvodi se termin ” vrtić”  u svakodnevnu upotrebu i kreće se u organiziranje mreže predškolskih ustanova. Šezdestih godina djelatnost se profesionalizira, a sedamdesetih godina vrtići se u potpunosti programski i organizaciono formiraju pri školama ili kao zasebne ustanove.

Osamdesete godine značajne su u povezivanju sa društvenom sredinom , a devedestih, uspostavom samostalne države Hrvatske, raskida se sa ideološkim obrascima i podiže razina kreativnosti u uvođenju novih programskih koncepcija. Novi milenij jača važnost ranog odgoja i obrazovanja čineći taj period života bazom za sve kasnije sposobnosti čovjeka u socijalizaciji i učenju.

Organizirani predškolski odgoj počeo je u Bribiru davne 1954. godine.

Prva odgojiteljica zapisana u kolektivnom sjećanju Bribiraca bila je Marija

 Divjakinja rođ. Dražić. U Dječjem vrtiću ” Dragica Jurčić” radila je od 1954.-1964. ,dakle punih 10 godina. Nakon trogodišnjeg prekida rada vrtić postaje u šk. godini 1967/68. organizacioni dio Osnovne škole dr. Josipa Pančića . Barica Majhen je prva školovana odgojiteljica koja radi sa djecom  no ona se zadržava samo jednu godinu pa se 1968. g.  u vrtić zapošljava Ljubica Vukelić r. Radulović. Ona veliki dio svog radnog vijeka provodi u Bribiru. Punih 16 godina sve do 1984. godine odgaja male Bribirce i tada prelazi u crikvenički vrtić. Vrtić se izdvaja iz  osnovne škole i postaje područni vrtić Dječjeg vrtića ” Radost” iz Crikvenice. Ljubicu nasljeđuje Dajana Jerčinović r. Pađen. U bribirskom vrtiću radi 23 godine kao odgojiteljica. Značajna godina za predškolsku djelatnost je 2007. kada Općina Vinodolska otvara svoj vrtić ” Cvrčak i mrav”. Bribirski vrtić izdvaja se iz crikveničkog vrtića i postaje sastavni dio novoosnovane ustanove. Dajana Jerčinović preuzima dužnost prve ravnateljice novog vrtića. Tim činom počinje i suvremena povijest dječjeg vrtića u Bribiru i Općini Vinodolskoj.

5. BIBLIOGRAFIJA 

  1. Spomenica Osnovne škole dr. Josipa Pančića
  2. Osnovna škola ” Dr. Josip Pančić” Bribir 1787-1987 ( ”Tipograf” Rijeka   1987.god.)
  3. Monografija općine Crikvenica (izdavački zavod ”Ognjen Prica” 1972.god.)
  4. Arhiva Dječjeg vrtića ” Cvrčak i mrav” Tribalj
  5. Privatna arhiva Tomislava Dražića
  6. Privatna arhiva Eve Vukelić